Demonstracije u Beču, jun 1993.

U junu 1993, UN je sazvao Svjetsku konferenciju o ljudskim pravima u Beču. Konferencija je tokom 12 dana okupila 6000 predstavnika vlasti i aktivista za ljudska prava iz cijelog svijeta, kao i 1000 novinara. Bosanskohercegovačke izbjeglice, Društvo za Ugrožene narode, udruženje žena “Biser” i druge nevladine organizacije, iskoristile su ovu priliku da organiziraju demonstracije, protestujući protiv kršenja ljudskih prava u Bosni i Hercegovini i pasivnosti međunarodne zajednice. “U Beču pričaju, u Bosni se umire”: ovako su jedne novine sumirale situaciju. Demonstranti su takođe postavili simbolični koncentracioni logor u blizini zgrade konferencije.

Verona forum za mir i pomirenje u bivšoj Jugoslaviji također je odlučio da uoči Svetske konferencije UN-a organizuje sastanak sa preko 150 učesnika iz bivše Jugoslavije i drugih evropskih zemalja, kako bi se njihov glas čuo i kako bi uputili apel UN-u. Mogli su prisustvovati samo neki aktivisti iz Bosne i Hercegovine, na primjer Ibrahim Spahić iz Međunarodnog centra za mir jer drugi predstavnici nenacionalističkih političkih stranaka i kulturnih organizacija, nisu mogli napustiti opkoljeni grad. U završnoj deklaraciji, učesnici su izjavili: „Mi, članovi Verona foruma, mirovni aktivisti, od kojih su mnogi riskirali svoje pozicije, posao i živote u suprotstavljanju ratu, upotrebi sile i vojnim rješenjima, u ovom trenutku smo bili primorani da shvatimo da izbor u Bosni i Hercegovini više nije između upotrebe sile ili mirnog rješenja. Sila je nadvladala naše napore. Sadašnja dilema je između upotrebe organizovane sile ili daljeg širenja haotične sile koja je izgubila sve moralne granice.”