“Nikad više?”

Oni koji su podržavali Bosnu i Hercegovinu i kritizirali vlastite vlade često su povlačili historijske paralele između rata u BiH i prošlih događaja kao što su Španjolski građanski rat, a posebno Drugi svjetski rat. Ove historijske reference pružaju orijentaciju i značenje; definirali su trenutni rat kao povratak fašizma, a borbu protiv njega kao antifašistički otpor, prisjećajući se prošlih borbi 1930-ih i 1940-ih godina.

Takve reference bile su i oruđe mobilizacije. Često je naglašavana kontradiktornost između diskursa “Nikad više” – standardne maksime u evropskim diskursima nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta – i odsustva spremnosti da se interveniše kako bi se zaustavili sadašnji zločini. Odnos međunarodne zajednice prema BiH i ratu redovno se uspoređivao s politikom neintervencije zapadnih vlada tokom Španjolskog građanskog rata, napuštanjem Čehoslovačke na minhenskoj konferenciji 1938. i ravnodušnošću prema uništavanju evropskih Jevreja.
Različite grupe solidarnosti organizirale su aktivnosti na datume ili na mjestima koja su bila povezana s Drugim svjetskim ratom i holokaustom, na primjer demonstracije u Caenu 4. juna 1994. i zauzimanje Memorijala Buchenwald 1995. godine.

Bilo je rasprava o tome jesu li usporedbe s Drugim svjetskim ratom, a posebno holokaustom, opravdane, unutar i izvan mobilizacija solidarnosti. No, mnogi ljudi, među njima i Jevreji koji su preživjeli holokaust, insistirali su na tome da je od ključne važnosti ozbiljno shvatiti “Nikad više”. To je značilo poduzimanje radnji za zaustavljanje rata i zločina.

U otvorenom pismu predsjedniku Billu Clintonu, objavljenom u New York Timesu 20. aprila 1993, Henry Siegman, predsjednik Američkog jevrejskog kongresa, je na primjer napisao:

“Ako nas sjećanje na žrtve holokausta ne pokreće da odgovorimo na patnje u Bosni, kojoj zamislivoj svrsi služi sjećanje?”