Kako djelovati |
Kultura, Strukturalna podrška |
---|---|
Mapa solidarnosti |
Bosna i Hercegovina, Sarajevo, UK |
Hronologija |
1995, 1996 |
“Community Music Sarajevo”
“Community Music Sarajevo” (CoMuSa) je projekat koji je pokrenuo The Serious Road Trip 1995., a vodili su ga britanski muzički producent Simon Glinn i muzičar Bennett Hogg, uz podršku Nigela Osbornea, Brucea Dickinsona and Turbosounda. CoMuSa je koristio muziku kao oruđe za psihosocijalni rad s mladima, a također je radio sa bosanskim muzičarima pružajući produkcijske usluge za snimanje, svirke i festivala.
Na prvoj fotografiji Simon Glinn (s desne strane) testira pozadinu na pozornici u Slogi prije drugog festivala “Rock pod opsadom” 1996. Druga fotografija prikazuje Davea Brumla, direktora marketinga Turbosounda, u apartmanu CoMuSa. Na zidu su posteri sa svirki postavljenih uz podršku CoMuSa u studentskom klubu KUK na Medicinskom fakultetu i u Slogi. Ubrzo nakon rata, CoMuSa je podržala i osnivanje Međunarodnog Jazz Festivala Sarajevo.
Više od 25 godina kasnije, Simon Glinn se prisjeća: „Bio je fenomenalan broj visokih energija, post-punk bendova koji su izlazili iz skloništa i odlučnosti za muzičke događaje kao čudno lijepu mješavinu bijega, samoizražavanja, i prkosa onima koji su nastojali da zbrišu kulturu: podržavanje muzike kao ljudskog prava i civilizovane vrijednosti u suočavanju s najružnijim fašizmom. Muziciranje usred užasa neizmjerno uvećano – suprotstavljanjem i neposrednošću – radosti, euforije i relativnog osjećaja blagostanja koje muzika donosi, bilo da se radi o radu u psihijatrijskim ustanovama, specijalnim školama, sa mladim ljudima u radionicama ili produkciji koncerata. Danas, kada vidimo da su mnogi mladi ljudi sa kojima smo radili postali poznati ili etablirani muzičari, umjetnici, producenti i aktivisti, te u mnogim slučajevima zadržavaju i razvijaju te vrijednosti i nastavljaju podržavati najugroženije mlade ljude u bosanskohercegovačkom društvu danas kroz njihov rad, čini me ponosnim na njih i kako su od tada živjeli svoje živote, i da nismo u potpunosti nezadovoljni efektivnošću onoga što smo namjeravali postići.”