Kako djelovati |
Širenje informacija, Sjećanja |
---|---|
Mapa solidarnosti |
Francuska |
Hronologija |
1992, 1993 |
Doktori Svijeta – Médecins du Monde
U zimu 1992./93., humanitarna organizacija “Doktori svijeta” pokrenula je u Francuskoj široku bilbord i novinsku kampanju. Na jednom od plakata bile su uporedne fotografije Hitlera i Miloševića, pod naslovom: „Govori o etničkom čišćenju, zar vas to ne podseća na nešto?“ Na drugom plakatu jedna pored druge bila je fotografija osmatračnice Auschwitz i fotografija muslimanskih zatočenika u logoru koji su vodili nacionalisti bosanskih Srba u Prijedoru na sjeverozapadu Bosne. Fotografije emakuliranih polugolih muškaraca iza bodljikave žice snimljene su i objavljene širom svijeta u avgustu 1992. i odmah su postale simbol zločina počinjenih u BiH. Tekst na ovom plakatu je glasio: “Kamp u kojem se grupe etnički čiste, zar vas to ne podsjeća na nešto?”
U informativnom tekstu o kampanji „Doktori svijeta“ su objasnili: „Čemu ova poruka? “Doktori svijeta” odlučili su da „etničko čišćenje“ u bivšoj Jugoslaviji predstave kao „zločin protiv čovječnosti“, jer nas podsjeća na nacizam. Naše svjedočenje je zasnovano na onome što su naši timovi svakodnevno doživljavali i viđali na licu mjesta. (…) Nacizam je za sve nas, Evropljane, ‘referenca’. Zločini koje su počinili Srbi, nad drugim etničkim grupama, podsjećaju na ovaj još skorašnji događaj u francuskoj svijesti. (…) Preciziramo: srpski nacionalisti a ne svi Srbi. (…) Naš cilj je mobiliziranje mišljenja i savjesti o drami koja se odvija u bivšoj Jugoslaviji. (…)”
Kampanja je privukla veliku pažnju i izazvala kontroverze da li je legitimno praviti poređenja sa Trećim Rajhom i Holokaustom. Istovremeno, pokrenuta je još jedna kampanja “Médecins sans frontières” (Doktori bez granica) koji su koristili i fotografiju logoraša iz Prijedora, sa naslovom: „Sada nećemo moći reći da nismo znali .” Obje kampanje imale su za cilj ukazati na nesklad između propovijedi “Nikad više” nakon 1945. i sadašnje pasivnosti prema zločinima u BiH. Obje organizacije su također redovno kritizirale međunarodne vlade da koriste humanitarnu pomoć kao erzac za političko djelovanje, kao alibi i izgovor da ne rade više, politički i vojno, čime su rat u BiH sveli na humanitarni problem umjesto da ga tretiraju kao politički problem.