| Kako djelovati |
Evropa, Političke intervencije, Širenje informacija |
|---|---|
| Mapa solidarnosti |
Belgija, Bonn, Italija, Njemačka, SAD, Španija, Strazbur, Vašington |
| Hronologija |
1992, 1993, 1994, 1995 |
Parlamenti
Mnogi političari u Evropi izrazili su zabrinutost zbog rata u Bosni i Hercegovini, iako je bilo rijetko da političari kritikuju stav vlastite vlade prema BiH i pozivaju na promjenu politike. Ipak, bilo je značajnih primjera. U Njemačkoj, na primjer, jedan je bio mladi njemački demokršćanski poslanik Stefan Schwarz; drugi je bio Christian Schwarz-Schilling, koji je u decembru 1992. dao ostavku na mjesto ministra za telekomunikacije u znak protesta zbog politike Helmuta Kohla prema BiH. U nekim zemljama, na primjer
u Velikoj Britaniji, bilo je parlamentarnih inicijativa i prijedloga za pritisak na vladu, ali one nisu uspjele dobiti većinsku podršku.
Jedini zapadni nacionalni parlament koji se snažno distancirao od politike svoje vlade prema Bosni bio je američki Kongres. U ljeto 1995. godine, i Senat i Predstavnički dom, dvotrećinskom većinom, izglasali su prijedlog zakona koji su predstavili Bob Dole i Joe Lieberman u kojem se od predsjednika Clintona tražilo da ukine embargo na oružje u BiH.
Osim toga, u Evropskom parlamentu bilo je nekoliko rezolucija koje se tiču BiH i bivše Jugoslavije. EP je pozvao vlade EU, na primjer, da daju politički azil ratnim dezerterima, da prihvate prijedlog da se Sarajevo proglasi Evropskom prijestolnicom kulture, i također da otpuste lorda Owena kao posrednika EU za Bosnu i Hercegovinu. Članovi Evropskog parlamenta koji su bili posebno posvećeni Bosni i Hercegovini bili su Alexander Langer (Italija), Eva Quistorp (Njemačka) i José Mendiluce (Španija).
Additional information
