“Safari turist”

Činjenicu da su umjetnici, intelektualci i obični građani iz drugih zemalja dolazili u Sarajevo tokom opsade, mnogi su pozitivno ocijenili. Bio je to konkretan čin podrške ili solidarnosti, izraz želje da se pokaže da Sarajevo nije samo, i da se na trenutak, podijeli sudbina njegovih građana. Također se smatralo važnim da ljudi izvana budu svjedoci onoga što se dešavalo u Sarajevu i da mogu svjedočiti o tome kada se vrate u svoju domovinu.

Ali, u isto vrijeme, ovakve posjete su postavljale pitanja: ko je došao iz stvarne brige za sudbinu Sarajeva i njegovih građana, a ko više iz razloga samopromocije ili zbog adrenalina? U tom kontekstu, termin “safari turisti” postao je prilično popularan u Sarajevu. Neki posjetioci su se čak osjećali obaveznim da izričito odbace tu sumnju, na primjer švedska glumica Bibi Andersson tokom svog boravka u Sarajevu 1994. godine.

Bibi Andersson je bila veoma uključena u aktivnosti švedske podrške i solidarnosti u vezi sa Bosnom i Hercegovinom; ona je, na primjer, mobilizirala pozorišne družine da podrže Narodno pozorište u Sarajevu kroz donacije i druge aktivnosti, a bila je i kandidatkinja za stranku “Sarajevolistan” 1995. O svojim motivima da otputuje u Sarajevo rekla je: “Mislim da dolazak umjetnika u Sarajevo ima određeni značaj. Mi možemo biti neka vrsta kurira, možemo vas povezati sa spoljnim svijetom. Zatim, moram biti iskrena, to dosta znači i za nas. Kada živite u gradu poput Stockholma u jednom trenutku imate dojam da ljude morate tjerati u pozorište jer oni imaju sve i umjetnost im ne znači mnogo. Ovdje imate utisak  da vaša profesija vrijedi, da vaše prisustvo nešto znači. Kada sam polazila na put u Sarajevo nisam to učinila da bih mogla reći  “Pomažem” već  “Inspirisana sam ljudima koji se toliko trude da prežive i nalaze pravu vrijedost svemu.”